Do ulaska u predškolsko doba, dijete već može početi razgovarati o tome i razumijevati kako se drugi osjećaju, a otprilike od svoje 5. godine djeca o empatiji mogu učiti i kroz razgovor o hipotetskim problemima. Kako bi se ti osjećao kad bi ti netko uzeo tvoju omiljenu igračku? Kako bi se tvoj prijatelj osjećao kad bi mu netko uzeo njegovu igračku? Osmogodišnjaci se već mogu početi „natezati“ sa složenijim moralnim odlukama vezanima uz to da osjećaji drugih ljudi mogu biti različiti od njihovih vlastitih.
Roditeljske muke često izaziva nedostatak empatije kod djece starije školske dobi, te pogotovo kod djece koja ulaze u adolescenciju (12-13 godina). Razvojno gledano, dijete se mora odvojiti od svoje obitelji kako bi uspješno ušlo u adolescenciju i izgradilo vlastiti identitet, odnosno kako bi izgradilo odnose s ljudima izvan vlastite obitelji. U tom procesu separacije djeca često postaju izrazito orijentirana na same sebe (često im se prigovara da su „sebična“). Čest primjer iskazivanja te (razvojno normalne) faze separacije je npr. nedostatak empatije starijeg djeteta prema mlađoj braći ili drugim članovima obitelji. Važno je znati da se fokus djeteta u adolescenciji „pomiče“ prema različitim ljudima i skupinama izvan obitelji, tako da će, nakon što formira svoj identitet izvan obitelji, nestati i potreba za „omalovažavanjem“ članova te obitelji.
Što roditelj može učiniti da pomogne djetetu razviti empatiju?
Biti uzor. -Najbolje što svaki roditelj može učiniti da bi pomogao djetetu da razvije empatiju jest da sam bude uzor. Ukoliko roditelj pokaže razumijevanje za djetetovo ponašanje, umjesto da ga osuđuje i kritizira, veći su izgledi da dijete tako postupa prema drugima.
Slušati djecu pažjivo kako bi ona naučila slušati druge i imati strpljenja.
Poticati djecu da izražavaju emocije, reći im da su voljena.
Poticati ih da budu na usluzi drugima kojima je potrebna pomoć.
Provoditi vrijeme sa životinjama. Briga za životinje i odgovoran odnos prema njima potiče sličan stav i ponašanje prema ljudima. Čak i ako nemaju vlastite kućne ljubimce, jednostavno hranjenje ptica može biti poticaj djetetu da razvije empatiju i brižan odnos prema svim živim bićima.
Pohvaliti darežjivo i nesebično ponašanje. Ukoliko dijete rado podijeli svoju hranu ili igračke s drugim djetetom, ohrabrivanje pozitivnoga ponašanja će potaknuti dijete da se i ubuduće tako ponaša.
Razgovarati s djetetom o osjećajima. Djeca ponekad mogu imati poteškoća s razumijevanjem osjećaja, vlastitih i tuđih i stoga je, preporučuju psiholozi, potrebno razgovarati s djetetom o osjećajima. Kad shvate vlastite osjećaje, lakše će moći razumijeti kako se netko drugi osjeća u sličnoj situaciji.
Zamjena uloga. Dobar način poticanja empatije kod djeteta jest postavljanje pitanja: Kako bi se osjećao da je netko to učinio tebi? Ili kako bi se ti osjećao na njegovom mjestu?
Čitanje priča. Roditelji mogu pročitati priču koja pobuđuju suosjećanje te razgovorati s djetetom o osjećajima i postupcima likova iz priče.
Igranje uloge u predstavi. Kineska poslovica kaže: Ispičaj mi i zaboravit ću, pokaži mi i možda ću zapamtiti, daj mi da sudjelujem i razumjet ću. Oponašanjem različitih likova djeca uče svijet promatrati iz različitih kuteva, bolje razumijevaju vlastite i tuđe emocije i ponašanja te razvijaju empatiju koja je toliko dragocijena u međuljudskim odnosima.
BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO, SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI.
Budite dobri jer se svi trude i bore. I ako uistinu želite vidjeti kakvi su ljudi samo morate pogledati!